Zanimljivo,istinito,a smešno

- Amerikanac Zorz Grant, koji je ziveo u Londonu, trazio je nacina kako da na lak nacin dodje do velikog bogatstva. Godine 1861. procitao je u londonskom tajmsu da je princ Albert neizlecivo bolestan. Obisao je sve tekstilne prodavnice i na kredit pokupovao sve zalihe crnog platna. Kad je princ umro Grant je jedini prodavao crno platno, naravno po vrlo visokim cenama i zaradio gotovo milion dolara.


- Neki inzenjer u Juznoj Koreji napravio je bicikl koji ide napred kad mu se pedale okrecu unatrag. Dokazivao je da se na taj nacin nozni misici manje zamaraju...Ali uzalud biciklisti nisu tome poverovali.


- Najusamljenije drvo na svetu nalazi se u nigerijskoj pustinji Tenere.Tu u okolini od 50 kilometara nema ni jednog drugog drveta. Ipak februara 1980. godine francuski istrazivac Zil Bardo doziveo je udes udarivsi svojim dzipom bas u to drvo.


- Rekord bacanja jaja u dalj bez razbijanja postavio je finac Risto Antikinen. On je na svetskom prvenstvu 6. septembra 1991. godine uspeo da baci sveze kokosije jaje, 96,9 metara daleko, a da se jaje nije razbilo.


- Jezik auto-sirene je jedinstven i razumljiv u celom svetu. Tako da, u svim zemljama jedno: “tut” znaci hvala: dva kratka “tut” znace pazi! A jedno kratko “tut” plus jedno dugo “tuuut” jednako je ljut sam. Vise puta dugo “tuuut” u prevodu na sve jezike znaci nekontrolisane i uvredljive psovke.


- Smrtnu kaznu u Indiji nisu izvrsavali ljudi. Cinili su to vrlo uspesno i bezbolno slonovi tako sto bi nogom smrskali glavu osudjeniku.


- Na zadnjim izborima odrzanim u Severnoj Koreji odazvalo se 100% upisanih biraca. Korejska radna partija je osvojila 100% glasova. Nesto realniji bili su izbori 1982. godine u Albaniji kada su komunisti osvojili 99,9993% glasova.


- Nije poznato koliko je blaga u svetskim muzejima i umetnickim galerijama originalno i za koliko falsifikata se nikada nece saznati. Falsifikatori umetnickih dela su cesto bili bistriji od brojnih strucnjaka. Jedan od njih, David Stajn, rekao je “Mogu da otvorim katalog bilo gde u svetu i da prepoznam svoje delo”. Majstor falsifikata Elmir de Hori isticao je da strucnjake “oni znaju vise o lepim recima nego o lepim umetnostima” treba staviti na probu. Ali jedan od veoma izuzetnih falsifikatora bio je Hans van Megeren. On se moze smatrati kao jedan od najvecih umetnickih falsifikatora svih vremena. A postao je to sticajem cudnih okolnosti. Posle sloma nacisticke Nemacke 1945. godine neprocenjiva kolekcija starih majstora je pronadjena u jednoj vili nemackog marsala Geringa. Mnogo toga je oteto od crkava, galerija i privatnih zbirki za vreme nemackih pohoda i pustosenja po celoj Evropi. Samo deo tih umetnickih bogatstava je na neki nacin placeno. Jedna od izuzetno poznatih slika ZENA UHVACENA U PRELJUBI cuvenog Vermera holandskog majstora iz 17. veka bila je predmet zucne rasprave i mnogih intriga. Slika je u Amsterdamu izazivala mnoge, reklo bi se, kontroverzne reakcije i publike i kritike a posebno nekih umetnickih medija koji su o njoj imali vrhunsko misljenje. Medjutim, slika koliko god da je bila veoma skupa, veoma dobro nacrtana i prodata po veoma visokoj ceni, nasla se u jednom trenutku pod udarom nemilosrdnih kriticara koji su o njoj istakli nekoliko oprecnih misljenja - da li je original ili falsifikat. Covek koji je to na neki nacin uspeo da stavi van vela tajne, bio je Hans van Megeren. Veoma kontroverzan ali i veoma talentovan, on je ovu sliku napravio u nekoliko verzija. I sam je bio svestan da je to falsifikat, ali koja od te tri verzije bi mogla da posluzi kao istinito delo. 
A sve je ovo uradio iz jedne osvete. Naime, njegov profesor umetnosti, koji je o njemu imao veoma lose misljenje i onog trenutka kada je ugledao prve radove, prosudivsi da je to neko delo koje nije za tu epohu. Megeren, ocigledno pod veoma teskim optuzbama da nije talentovan, jednoga dana je svom profesoru, preko nekih svojih prijatelja dostavio neka dela, prakticno falsifikat Vermerovih slika. Profesor je bio odusevljen i proglasio je slike originalima. One su se prodale sirom Amerike a jednu od njih je i kupio cuveni Hitlerov feldmarsal Gering. Dugo godina posle toga autor falsifikata je bio optuzen da je bio u sluzbi nacizma. Medjutim, na sudu Megeren se branio na sledeci nacin: ako je trebalo sluziti otadzbini, znaci Holandiji, ja sam to uradio na najbolji nacin. Prodao sam nacistickom marsalu falsifikat. 
I bio je oslobodjen optuzbe. Medjutim, na slobodi je bio veoma kratko. Opustio se i na videlo je izlazilo mnogo toga sto je nacrtao a sto je bilo falsifikat. Ponovo je zbog toga izveden na sud, osudjen na 12 meseci i umro od srcanog udara samo sest nedelja kasnije u svojoj 57. godini.


Нема коментара:

Постави коментар